Cetinje nema bioskop

Cetinje nema bioskop

Posted on 14. Mar, 2012 by in Budućnost Cetinja, Cetinje danas

Vaskrsenja ne biva bez smrti 1Cetinje, nekadašnja prijestonica crnogorske kinematografije, grad u kojem je prije 130 godina prikazan film, otvoren prvi bioskop i snimljen prvi film, danas nema kino, a prema najavama aktuelne opštinske vlasti, ne zna se da li će Cetinjani, u skorije vrijeme imati prilike da u svom gradu vide neki film.

Portparol Prijestonice Miloš Prelević je “Vijestima” kazao da bi otvaranje bioskopa predstavljalo izuzetan doprinos gradskom životu i, sasvim sigurno, upotpunilo segmente zbog kojih taj grad ima status kulturne prijestonice države.

“Prijestonica Cetinje još tokom prošle godine započela je razgovore povodom otvaranja bioskopa. Za sada, može se reći da ta ideja nije neizvodljiva, te da je u tom pravcu razgovarano i o mogućem zajedničkom projektu sa Opštinom Budva, koja je, takođe, zainteresovana za otvaranje bioskopa”, rekao je on.

Cetinjani su bili prvi u Crnoj Gori koji su snimani filmskom kamerom i prisustvovali nekoj filmskoj projekciji, a tu je snimljen i prvi film o Crnoj Gori. Priča o bioskopima na Cetinju počinje još 1902. godine kada je bečki putujući bioskop “Uranija” prikazao prvu predstavu, a 1907. godine otvoren je prvi bioskop u Zetskom domu.

Zahtjevna investicija

Danas, prema riječima portparola Prijestonice, treba ispuniti niz uslova kako bi bioskop bio ponovo otvoren. Prelević je rekao da je teško naći partnera koji bi podržao cijeli projekat, te da je problematična i finansijska opravdanost i održivost postojanja bioskopa na Cetinju.

” Svjedoci smo da bioskopi i u nekim većim crnogorskim gradovima, već godinama ne rade, a upravo ovih dana, mediji iz regiona izvijestili su kako će Niš, u kojem živi oko 180 hiljada ljudi, dobiti bioskop poslije skoro decenije… Stoga je jasno da je riječ o izuzetno zahtjevnoj investiciji”, rekao je Prelević.

Grad kojem je prije 130 godina prikazan film sad-nema bioskopNakon Prvog svjetskog rata u Vladinom domu, na Cetinju, dobrovoljno pozorišno društvo je otvorilo 1919. svoj bioskop. U Prijestonici je 1908. godine otvoren prvi stalni kinematograf u kafani Lovćen, u kući Petka Pajovića, a nakon tri godine je u Zetskom domu otvoren i drugi bioskop koji je radio do početka rata 1914. godine. Danas, opština podržava filmske projekcije u Zetskom domu i svjesni su da “u kulturnoj ponudi grada doista fali taj segment”.

“Iz tog razloga, treba naglasiti i da lokalna uprava razmatra i pitanje organizacije ljetnjeg studentskog filmskog festivala u našem gradu”, rekao je Prelević.

Po završetku Balkanskih ratova, krajem avgusta 1913, Glas Crnogorca javio je da je poslije duge pauze na Cetinju počeo sa radom kinematograf i da daje predstave tri puta nedjeljno. U to doba, na Cetinju je postojao stalni vojni bioskop, koji je redovno davao predstave za vojnike i građane.

Nakon Prvog svjetskog rata u Vladinom domu, na Cetinju, dobrovoljno pozorišno društvo je otvorilo 1919. svoj bioskop, koji je redovno prikazivao predstave, a od 1931. je radio u obnovljenom Zetskom domu.

Kino “Sloboda” i kino “Evropa”

Kuca Marka Vujovica, hotel Palas, od 1939. hotel ImperijalDo kraja rata u okupiranoj Crnoj Gori nije bilo uslova za snimanje i prikazivanje filmova, pa je u tim godinama bioskop na Cetinju bio zatvoren.

Nakon oslobođenja počinje da se razvija domaća kinematografija. Od 1951, bioskop na Cetinju radi konstantno, a 1967. godine zbog slabe posjećenosti i teške finansijske situacije dolazi do krize, ali i dalje nastavlja sa projekcijama u Vladinom domu. Nakon par godina, bioskop je prebačen u kuću Marka Vujovića u Njegoševoj ulici i tamo je radio do kraja osamdesetih, pod imenom Kino Sloboda, kada je zatvoren.

Tek 1996. u zgradi sportskog centra počinje sa radom kino “Evropa” koji je radio par godina, a onda se opet gasi – i Cetinje do danas nema bioskopsku salu.

U opštini smatraju da je danas teško naći partnera koji ne želi komercijalnu varijantu, koja podrazumijeva isključivo blokbastere te da je “zaista nerealno očekivati da lokalna vlast sama održava bioskop”. Jedino što je realno je činjenica da kulturna prijestonica nema bioskop.

ND “Vijesti”, 13.03.2012. Danijela Lasica

CRNOGORSKA PRESTONICA I NjENI STANOVNICI NEKAD I SADPrvi u svemu, ostavljeni bez života

 Umjesto klizališta, golf kluba i sokolarskih klubova, francuskih čitaonica, organizovanog međugradskog saobraćaja, radnih mjesta, para, vode, provoda, bioskopa i raznovrsnog života, stanovnici Cetinja danas na pretek imaju slobodnog vremena, nezaposlenosti, kladionica, napuštenih firmi i punu košaru egzistencijalnih problema

sledeci film.2CETINjE – Prema prvom zvaničnom popisu stanovnika Crne Gore, koji je obavljen 1879. godine, Cetinjska regija imala je 18.736 žitelja. Po ovogodišnjem popisu, 132 godine kasnije, na teritoriji opštine Cetinje živi 16.757 stanovnika. Kada bi „točak vremena” mogao da se vrati unazad, sigurno je da bi Cetinjani poželjeli da se vrate upravo u vrijeme prvog crnogorskog popisa stanovništva, to jest u vrijeme poslije Berlinskog kongresa, kada je njihov grad blistao u punom sjaju.
Otvaranjem diplomatskih predstavništava na Cetinju unose se nove navike u ponašanju u gradu pod Lovćenom. Pored ostalog, formiraju se brojna prosvjetna, kulturna i sportska društva u kojima se odvija izuzetno bogat društveni život prestonice. Otvaraju se teniski tereni i tereni za vožnju rolšua, društvo za gimnastiku, tociljanje i borenje, kao i klizačko društvo, gdje se, pored klizanja, organizuju i takmičenja u poznatom engleskom sportu sketingu.
Grad pod Lovćenom 1905. godine dobija biciklistički klub, a godinu kasnije i golf klub. Prvo fudbalsko igralište na Cetinju povezuje se sa osnivanjem RŠK “Lovćen” 1913. godine, a već naredne godine u crnogorskoj prestonici formira se i sokolsko društvo.
Od 1870. godine Cetinje ima telegrafsku stanicu, a prvi telefonski aparati u Crnoj Gori i na Balkanu uopšte instalirani su na Cetinju 1910. godine. Stalni poštanski saobraćaj između Cetinja i Kotora uspostavljen je 1873. Poštanske pošiljke su prenosili “poštijeri”, pješaci konjovođe, koje su najprije zamijenila diližanska kola, koja sredinom 1903. godine zamjenjuje automobil koji je svakodnevno saobraćao na linijama koje su vezivale Cetinje sa drugim mjestima Crne Gore prevozeći poštu i putnike.
Prvi avion na Cetinju 1913. godine, iz albuma Veska NikolicaPrvi kolski put na prostoru Cetinjske regije, a ujedno i prvi u Crnoj Gori, napravljen je od 1879. do 1884. godine od austrijske granice preko Njeguša do Cetinja. Interesantno je napomenuti da je 1913. godine na Cetinje sletio i prvi avion.
Danas, kada se država pred svakim zvaničnikom koji posjeti Crnu Goru hvali svojom prestonicom i godinama obećava prosperitet grada, umjesto klizališta, golf kluba i sokolarskih klubova, francuskih čitaonica, organzovanog međugradskog saobraćaja, radnih mjesta, para, vode, provoda, bioskopa i raznovrsnog života, stanovnici drevnog grada Ivana Crnojevića na pretek imaju slobodnog vremena, dokolice, nezaposlenosti, kladionica, kafića, napuštenih firmi i punu košaru egzistencijalnih problema.
Po riječima Ninoslava Kaluđerovića, odbornika SNP-a, danas Cetinje, nažalost, “ne radi” jer je više od dvije decenije zaboravljeno i ostavljeno bez života.
– I dok su državi i onim istim ljudima koji su prestonicu – jednu od rijetkih koja ima kontinutiet evropske prestonice od nastanka države – doveli u ovakvo stanje kakvo je sad prepuna usta priča o crnogorskoj prestonici, s druge strane ovaj grad ima stopu nezaposlenosti oko 19 posto i ogroman odliv stanovništva, koje u potrazi za poslom i boljim životom odlazi da svoju koru hljeba zarađuje u Podgorici ili na Primorju – kaže Kaluđerović.

On ističe da će život na Cetinju, nažalost, i dalje biti na izdahu sve dok se ne stvore uslovi za otvaranje novih radnih mjesta i pokretanje industrijske proizvodnje, prije svega proizvodnje vode.
– Potrebni su nam detaljni urbanistički planovi, institucije u pravom smislu riječi, studije razvoja sela, kvalitetna infrastruktura, dinamika povećanja nataliteta. Potrebna nam je autobuska stanica, novi vodovod… Potrebno nam je ispunjavanje obećanja, a prije svega potrebna nam je odgovorna izvršna vlast- podvlači Kaluđerović.
O društvenom životu na Cetinju i mogućnostima unapređenja uslova života razgovarali samo sa odbornikom SDP-a Mirkom Stanićem, koji smatra da društveni život u crnogorskoj prestonici karakterišu nedostatak određenih kulturnih i sportskih sadržaja i sezonski karakter kulturnuh sadržaja.
Stanić podsjeća da Cetinje danas nema bioskopsku salu, koju je imalo već početkom prošlog vijeka.
– Da je ona i te kako isplativa i održiva pokazuje primjer bioskopa u Podgorici, koji je otvoren u jednom tržnom centru – kaže Stanić.
On dodaje da Cetinje nema ni uređena šetališta, trim staze, igrališta i slično.
– Danas je skoro nemoguće naći košarkašku tablu ili golove za fudbal na igralištima u većini naselja, što je prije samo dvadesetak godina bilo nezamislivo. Alternative su povećan broj kladionica, kockarnica i video-igraonica u kojima se mladi Cetinjani ne razvijaju ni fizički ni psihički na pravi način. Nedostatak Cetinja je i to što ne postoji Centar za kulturu u kojem bi se na jednom mjestu i u saradnji sa držvanim institucijama kreirao autentični kulturni proizvod, a i bolje bi se iskoristili potencijali umjetničkih akademija – naglašava Stanić.
On ističe da umjesto toga imamo ljetnju kulturnu ponudu, koja je dosta intenzivna, ali zamire većpočetkom septembra.
– Cetinje takođe nema uređena šetališta, posebno ona oko manastira ili prema Orlovom kršu, koja bi značajno unaprijedila mogućnost odmora i rekreacije naših sugrađana, a njihovo obnavljanje i uređenje ne bi predstavljalo preveliku investiciju za lokalnu upravu. Zapravo, to bi vjerovatno koštalo manje od dovođenja neke estradne zvijezde – smatra Stanić.

Dnevni list “Dan”, 19.09.2011. Zorica Petanović

“Pobjeda”,  Srijeda, 15. oktobar 2008. Jelena Đukanović

USKORO – Cetinje dobija bioskop

Cetinje, 14. oktobra – Cetinjani će uskoro dobiti bioskop ! Do početka 1990. godina, bioskop je radio u Njegoševoj ulici, a onda je, sa gašenjem privrede, spontano prestalo i prikazivanje filmova.

Zahvaljujući predsjedniku opštinske organizacije Crvenog krsta, mladom entuzijasti Momčilu Martinoviću, građani će uskoro dobiti mogućnost da gledaju filmove u duhu starih dobrih vremena na velikom platnu.

-Cetinje nema bioskop, a mi u Crvenom krstu imamo sve uslove za funkcionisanje bioskopa. Imamo salu sa sto mjesta, nedavno je dobavljen multimedijalni projektor i filmovi će biti prikazivani dva puta sedmično. Ulaz će biti besplatan, rekao je Martinović.

PRILOG PRIPREMIO I LIKOVNO OPREMIO-VESKO PEJOVIĆ

3 Komentara

  1. Ivanbegovac

    14. Mar, 2012

    Nakon oslobođenja počinje da se razvija domaća kinematografija. Od 1951, bioskop na Cetinju radi konstantno, a 1967. godine zbog slabe posjećenosti i teške finansijske situacije dolazi do krize, ali i dalje nastavlja sa projekcijama u Vladinom domu. Nakon par godina, bioskop je prebačen u kuću Marka Vujovića u Njegoševoj ulici i tamo je radio do kraja osamdesetih, pod imenom Kino Sloboda, kada je zatvoren.

    NEĆE BITI DA JE BAŠ TAKO.
    U bioskopu Sloboda su radila šest radnika. Filmovi su prikazivani tri dana, dva puta dnevno sa uvijek rasprodatim mjestima(pouzdano znam). Repertoar je bio po izboru Đoka Radova veoma zanimljiv. Jednoga dana NEKO prebači radnike iz Pionirskog Pozorišta koji opteretiše ekonomsko poslovanje bioskopa, a repertoar je bio prilično neinteresantan odlaskom Đoka Radova.
    Ajde, sad možemo svemu naći korijene u ekonomskoj krizi. Tako je najlakše i najbezbolnije opravdati nesposobnost i nerad.

  2. ana

    21. Mar, 2012

    Studenti FLU Cetinje su u okviru radionice ”Dizajn interakcije grada” skrenuli paznju na ovaj problem i organizovali nagradnu igru u kojoj su ucesnici pogadjali naziv filma na osnovu filmske muzike. Nagrada su bile karte za ‘vecerasnju projekciju’ u nepostojecem cetinjskom bioskopu.

    Vise na http://www.facebook.com/BioskopCetinje?sk=wall

    Pozdrav,
    Ana

  3. SASA

    20. Aug, 2014

    stvarno sramota da cetinje nema bioskop .sala bioskopa je pretvorena u teretanu .SRAMOTA

Vaš komentar