Cetinje :: Moj grad

Sedmorica protiv mene, Ratko Božović

Posted on 14. Dec, 2010 by Vesko Pejović in Iz kulture

Poštovani čitaoci,

Upravo je iz  štampe izašla veoma zanimljiva knjiga SEDMORICA PROTIV MENE, autora Prof. dr Ratka Božovića dobitnika prestižne crnogorske nagrade  za životno djelo u oblasti humora i satire Pavle Đonović, u kojoj je  objavljeno preko 400. mudrih, britkih i duhovitih aforizama iz  sedam crnogorskih glava, koji nam šalju poruku da PAMET NE LJUBI LANCE I DA SE NE SMIJE ČAK NI U SEBE ZATVARATI. Da ONI ne postoje, napisao bih:  CRNOGORACA NIĐE NEMA.

Uz moj izbor od 85. njihovih aforizama (uz napomenu da je redosljed autora kao u knjizi) i osvrt na knjigu crnogorskog satiričara Sava Martinovića,  najtoplije je preporučujem vašoj pažnji.

Radomir Racković

-Da li će Crna Gora biti kanton ili katun zavisi od broja ovaca.

-Nauka i tehnika su otišle daleko naprijed. Šteta što je čovjek zaostao.

– Kako ići u korak sa vremenom, kad vrijeme leti.

– Rasteretio se savjesti. Sad ide brže.

– Čovjek je kao brod: čim počne da tone, svi ga napuštaju.

– Glas razuma je nadglasan.

– Teže je odigrati karakternu, nego istorijsku ulogu.

-Lakše je ići brzo nego uspravno.

-Teško je biti čovjek. A, i ne isplati se.

-Ko ne ide po svoje mišljenje doći će po njega.

– Zbog ranije preuzetih obaveza pokojnik nije prisustvovao svojoj sahrani.

– Da se himna intonira u sjedećem ili ležećem položaju Crnogorci ne bi insistirali na njenom skraćivanju.

Mijo Miranović  Grof

 –Najopasnije oružje su ljudi malog kalibra.

– Narod je pokazao da ima sluha. Ogluvio je na sve.

– Ne iskači iz kože, ukoliko nemaš kičmu!

– Adam se oženio iz ljubavi. Uzeo je Evu golu i bosu.

– Sastanak je bio povjerljivog karaktera. Ni učesnici nijesu znali o čemu se radi.

– Jezik mu radi prekovremeno a mozak povremeno.

– Stanje u blagajni je čisto. Sve novčanice su oprane.

– Ne bih mu povjerovao ni kad bi se zakleo da laže.

– Muškarcu su kod žene i automobila  najvažnije dvije stvari: kakva im je linija i koliko troše.

Dragan Koprivica

 – Bježim od samoga sebe! Čuvam se lošeg društva.

– Sa uspjehom je savladao azbuku ćutanja.

– Udaraćemo glavom o zid! Ne može ni on vječno.

– Neke političke sirovine osušiše se u foteljama.

 -On ide ispred svoga vremena. Zato se i ne da vidjeti.

-Većina nazaduje. Ostatku napredak!

-Kao političar, on je važna karika u karikaturi društva.

– Banku je opljačkao skroman lopov koji je želio da ostane anoniman.

 

Veljko Rajković

– Pijani od vlasti dvostruko nas ne vide.

– Obespravljeni su privilegovani. Nijedno pravo im nije ugroženo.

– Pravda je dostižna. Ako projurite pored sudova.

– Crnogorci su fenomeni. Maloljetni su od Osamnaeste!

– Crnogorske zapovijesti: Ne, ubij! Ne, kradi! Ne radi!

– Demokratuja je daleko odmakla. Ne nazire se.

– Ko zna – zna što nema. Ko ne zna – ne zna što ima.

– Ne mogu naprijed! Iza mene ne stoji niko.

– Razum će pobijediti. Ako ne bude izbora.

– Zahvaljujući vladi, narod je srećan. Jer, sreća je lijepa samo dok se čeka.

-Zatekao sam je s drugim u krevetu. Prvi se već oblačio.

-Političare na vlasti niko ne može da uhvati u krađi. Od toga nikada ne bježe.

Vladislav Vlahović

-Bojim se da jeste a nadam se da nije.

-Zemlja se okreće oko svoga vođe.

-Poslije sastanka na vrhu, dospjeli smo na dno.

-Rulja je najbolje mjesto da se izgubi čovjek.

–Svi za jednog, jedan za sebe.

-U interesu istrage, omogućeno mu je da pobjegne.

-Ko umije da gleda a da ne vidi, taj vidi i kad ne gleda.

–Imam redovonu ishranu. Jedem se iznutra.

-Kad sam krenuo da bježim nijesam ni slutio da ću postati vođa puta.

-I kad vidim svojim očima vjerujem u zvanično saopštenje.

-Prvo su oni izabrali žiri pa je onda žiri izabrao njih.

-Da juče ne sretoh genija ne bih ni slutio da imam dvojnika.

-Nije mi što su mi sve uzeli nego što se čude zašto ništa nemam.

-Bog sve vidi! Zato i ne dolazi.

Vladimir Mićković

 -Aforizam je ogovaranje zla.

-Vlastodržac lakše podnosi srčani od državnog udara.

-Sebi daje za pravo, da ga drugima uzima.

-Malo se rukuje, ali se mnogo pita.

-Nije dužan nikome, a odužio se svakome.

-Vidio sam seks-bombu. Dabogda eksplodirala u mojoj kući!

–U našu zemlju posijano je sjeme razdora. Rod je premašio sva očekivanja.

-Stomak  priznaje da je prazan. Glava – teško.

-Političari, kad zapuste zemlju obrađuju narod.

-Da smo dobro potkovani oni bi sjahali.

-Dok je bio moćan, imao je rijeku prijatelja. Kasnije je rijeka promijenila tok.

-Svako ima svoju mračnu stranu. Samo je rijetki izlažu suncu.

-Sve što dolazi preko noći brzo izađe na svjetlost dana.

-Blago onom ko dovijek živi. Ne izlaže najbliže pogrebnim troškovima.

-Dok sam je nosio u srcu ona je išla s drugim.

-Supruga mi je na visokoj funkciji. Sada sam i ja na državnoj sisi.

Dejan Tofčević

-Naučio sam da uživam u životu. Postao sam mazohista.

–Oprali su novac, radi čistih računa.

-Slike za poternice se uzimaju sa naslovnih strana.

-Da smo ostali deca, bili bi smo mnogo bolji ljudi.

-Jezik mu mlati zbog promaje u glavi.

 

-Sklopio bih brak ali mi se ne uklapaju neki delovi.

-Postao je neko. Prosto, ne liči na sebe.

-On je principijelan političar. Uvek je u partiji koja je na vlasti.

-Istraga je krenula u više pravaca i tako se izgubila.

-Kod nas kriminal nema perspektivu. Svi lopovi su se odali biznisu.

-Mi znamo naš put. Idemo iz krajnosti u krajnost.

-Politici trebaju kompletni ljudi ali oni ne mogu da stanu u televizor.

-Nosili bi mi vođu na rukama samo kad bi nam se skinuo s vrata.

-Školski primeri korupcije mogu se naučiti na univerzitetu.

-Suočio se sa prošlošću. Nije ga prepoznala.

-Lepa reč i gvozdena vrata otvara samo ako su dobro podmazana.

SEDMORICA PROTIV NJEGA

O knjizi Ratka Božovića SEDMORICA PROTIV MENE

Piše: Savo Martinović

Sedmorica protiv mene  je šesta knjiga eseja o aforizmu Ratka Božovića, ovom prilikom o sedmorici osobenih crnogorskih aforističara: Radomiru Rackoviću, Miju Miranoviću Grofu, Draganu Koprivici, Veljku Rajkoviću, Vladislavu Vlahoviću, Vladimiru Mićkoviću i Dejanu Tofčeviću. Knjiga nije antologija, ali joj po formi, sadržaju i karakteru liči.

Ovaj teoretičar kulture je napisao sedam brilijantnih, studioznih, analitičnih, uvjerljivih eseja o sedmorici imenovanih aforističara. Ujedno im je dodao po šezdeset aforizama: po trideset izabranih od samih autora, i po trideset biranih od pisca ove nesvakidašnje knjige. Time joj je dao sklad, harmoniju, cjelovitost i novu dimenziju.

Da je ovaj esejist ne samo posvećen, nego i blizak aforističarima, može se saznati i iz jednog istinitog odgovora. Na pitanje kako doći do Ratka, Božović je odgovorio: Kad dođeš do raskrsnice, kreni nazad i – na pravom si putu!

Čitalac će autora razumjeti ako shvati aforističare o kojima piše. A ako sedmorica pišu protiv svih, nije li to esejist razumio da pišu i protiv njega, pa otuda, možda, neobičan, neočeki- van, različit, u svakom slučaju, ne i pre tenciozan, naslov Sedmorica protiv mene?!

Onda nije nevrijedno u jednoj-dvije rečenice sažeti to kako pisac vidi aforističare iz svoje knjige:

Rackovića, po filozofskoj meditaciji, vidi kao aforističara bliskog Lecu, koji se na dramatičan način suočava sa haotičnom savremenošću, ne bi li što jasnije demistifikovao istorijski i ideološki anahronizam. Fascinira njegova lakoća da misaonim sažimanjem ideja ostvari dovršivost nedovršivog.

Grof, po njemu, i dalje gospodari svojom aforističarskom grofovijom (bez navodnika) i tako brani svoje davnašnje i sadašnje satirično stvaralaštvo. On lascivno izjednačava sa uobičajenim, psovku, kao poeziju seksa, njeguje sa stilom, a čistunstvo smatra porokom.

Koprivicu vidi kao neumornog humornog kritičara realnosti, ili života, čiji smo uživaoci ili taoci, koji, uz pomoć cinično-podsmješljive ironije i lucidnog humora, razobličava pogibeljnu zbilju. A humorom kao kritikom, ili kritikom kroz humor, uspostavlja bitnu orijentaciju svoje stvaralačke individualnosti. Njegove munjevite opservacije djeluju kao negacija mrtvog i bespolnog stereotipa političkog mišljenja.

Rajković žustrinom nepomirljivosti prednjači u subverzivnoj i beskompromisnoj kritičkoj aktivi i alternativi, i iznad svega, kreativnoj posebnosti… Misao ovog aforističara od dara je brza da brža ne može biti… što i priliči stvaraocu nesputanog uma.

Vlahović je već prvom knjigom otkrio nadarenost i izraziti temperament, ka- da je nastala njegova estetika i poetika ove mini književno-filozofske i jezičke forme. Subjektivnost satirične žaoke i slike realnosti u objektivnom postupku, lucidnost satiričnog iskaza u ironiji, imaginarna pretjerivanja u hiperboli, intrigantnost prikrivenog smisla i besmisla… sve je to, više ili manje, našlo mjesta u njegovom ukupnom djelu.

Mićković (koji je rekao: Nijesam znao ka ko su mi neki aforizmi dobri, dok ih nije pročitao Ratko Božović) bez odmora traga za odgonetkom definicije aforizma, koje kao konačne još nema. U njegovim aforizmima je lako utvrditi snagu individualnosti, oštroumnosti i duhovitosti. A u satiričnom umijeću posebno fascinira način na koji koristi jezičku supstancu kao dramsku repliku, da bi aforizam stavio u ironijski pogon i pulsaciju kritičkog duha.

Tofčević na svom ironičnom repertoaru niže dosjetku na dosjetku, a aforizam mu uvijek prati zrno mudrosti, koje je izbrušeno iskricama lucidnosti i stilskim finesama vedre duhovitosti. (Ne)vri jednosnom sistemu koji dominira, suprotstavlja se snagom misleće razlike, koja se ističe i poentira u satiričnom iskazu.

Knjiga je ilustrovana karikaturama rađenim od strane   vanvremenske pojave, Kolašinca svjetskih razmjera, maga krive linije, Darka Dr ljevića. Može se dodati da mu i nije bilo teško da aforističare karikira, kad mu ih je pisac knjige riječima, kao kredom na tabli, kreativno, jezgrovito, lucidno, suptilno, afirmativno nacrtao. Zahvaljujući tome, ozareni čitaoci će imati zadovoljstvo da na crnogorskim ulicama, trgovima, bulevarima (i kružnim tokovima saobraćaja) prepoznaju, književnoj humorističko-satiričnoj javnosti već poznate aforističare.

Korice, ili dizajn ove knjige, uradio je isti majstor koji se samo zabavljao i karikaturama.

Knjiga Ratka Božovića Sedmorica protiv mene, daće nemali dobrovoljni prilog afirmaciji crnogorske aforistike, njene književnosti, a time i crnogorske kulture u cjelini. A, nije nimalo lako mjerljiv ni autorov podsticaj opštem uzdignuću duha!

Prilog pripremio Vesko Pejović