Cetinje :: Moj grad

Dado Đurić i Luka Lagator dobili Trinaestojulske nagrade

Posted on 27. Jul, 2010 by Vesko Pejović in Budućnost Cetinja, Kultura

Stvaraoci koji slave Crnu Goru

Predsjednik Skupštine Crne Gore Ranko Krivokapić uručio je 12. jula 2010. Trinaestojulske nagrade Luki Lagatoru, Radoslavu Rotkoviću i kotorskom vaterpolo klubu Primorac, dok će Miodragu – Dadu Đuriću biti uručena naknadno. Predsjednik parlamenta kazao je da „13. jul slavi stvaraoce Crne Gore koju pokreće duh koji od malih pravi velike”.

Svečanosti u vili “Gorica” prisustvovao je veliki broj zvanica, istaknutih predstavnika politike, kulture i medija.
O nagradama je odlučivao žiri u sastavu, predsjednik Marko Špadijer, prof. dr Sonja Tomović-Šundić, prof. dr Dragan Koprivica, književnik Ognjen Spahić i doc. dr Rifat Alihodžić.

Za čitaoce sajta evo ponešto iz bogate radne biografije ova dva Cetinjanina:

DADO ĐURIĆ 

Đurić, crnogorski slikar, grafičar, crtač i vajar dobitnik je Trinaestojulske nagrade za životno djelo. 

– Đurić je proslavio ime Crne Gore. Čovjek koga je prihvatila svjetska javnost i koji je u oštroj, likovnoj konkurenciji u Francuskoj uspio da pronađe posebno mjesto – kazala je član žirija za dodjelu nagrada Sonja Tomović-Šundić, obrazlažući odluku.

Ona je istakla da je Đurićevo djelo svjedočanstvo da se „umjetnost može naći samo na sopstvenom originalnom putu, onako kako je još od renesanse zabilježeno, da je umjetnost stvaralaštvo koje se približava drugim čovjekovim stvaralačko-saznajnim odnosima prema svijetu, kao što su religija, filozofija i nauka”.

– Dado na italijanskom jeziku znači “kocka”, ali Dado se ne kocka sa svijetom, nego slika svijet koji se kocka sam sa sobom. On radi dosta i radi raznim tehnikama, a i na velikim platnima na kojima se ne može raditi sjedeći. Kad se umori, izađe ispred da se nadiše vazduha i pogleda u atelje. Pa pošto je to daleka provincija, ulica koja nije imala ime, Dado se izborio da se ta ulica, u kojoj je njegov atelje nazove – Crnogorska ulica. On onda, kada želi da se nadiše, gleda u tablu na kojoj piše “Montenegro”, i kao da sa te table duva u njega svježi lovćenski povjetarac. Tako i doslovno i simbolično popunjen i osokoljen uđe unutra. I dok mi odavde gledamo u Brisel, on otuda gleda u Montenegro – rekao je o Dadu Đuriću, Radoslav Rotković  prilikom zahvaljivanja u ime nagrađenih…

DADO ĐURIĆ

Dado (Miodrag) Đurić je rođen 1933. godine na Cetinju. Školovanje je započeo u Herceg Novom, a Akademiju likovnih umjetnosti završio u Beogradu 1956. godine, u klasi profesora Marka Čelebonovića.

Ovaj crnogorski slikar savremene umjetnosti dvadesetog vijeka, danas je jedan od najistaknutijih predstavnika figurativne umjetnosti.

Od 1956. godine nastanio se u Francuskoj, u selu Šamon an Veksan, pokraj Pariza. Tu stanuje i posjeduje atelje. Tokom svog aktivnog rada, kratko je boravio u Njujorku, a zatim u Centralnoj Africi.

Pored ulja i crteža, radi grafike, a od 1978. do 1980. godine radi i na crtežu, grafici, kolažu, asamblažu.

Njegova djela se nalaze u mnogim svjetskim muzejima i galerijama, kao i brojnim privatnim kolekcijama. U svojim radovima, autor majstorskim likovnim umijećem dočarava apokaliptične spojeve. Poslije Mark Šagala i Salvador Dalija, Dado Đurić je najviše uticao na pojam nadrealizma u slikarstvu.

Ugledni istoričar umjetnosti Alan Boske, prije više od jedne decenije, objavio je monografiju o njegovom djelu – „Dado, univerzum bez odmora“, a nedavno mu je posvećen i jedan dokumentarni film.

Kako su biografski podaci Dada Đurića uglavnom poznati evo jednog interesantnog priloga koji je za sajt poslala gospođa Sonja Đonović …

IZ BILJEŽNICE

Pavla  Đonovića

                                    KUĆA  BEZ  VIKE

         Živimo u gradu o kojem često čujemo da je:  grad tišine, čistoće, prave duše… Danas se često zamislimo nad tim riječima, jer sve se mijenja, pa je i naš grad postao bučniji, bez tako zavidne čistoće, ali, ipak nije izgubio ono najglavnije. Ostao je grad čiste duše.

       Prije nego što počnem sa detaljima iz  Bilježnice o onome što sam zapisao ovih dana, prlistavajući jednu svoju staru Bilježnicu pronađoh da sam još 1955. godine zapisao o jednom našem sugrađaninu i  29. 06. iste godine tadašnji  „Omladinski pokret“, koji mi je bio povjerio lijepu dužnost da za svaki broj  napišem po jedan prilog  o mladim crnogorskim talentima, koji su se školovali u Beogradu, objavio taj zapis. Samo zbog toga što je to prvi bibliografski prilog o budućem i sadašnjem poznatom slikaru, s kojim sam proveo djetinjstvo u kojem nam je jedina igračka bila praćka, a jedina  „vještina“ krađa jabuka kroz Donje polje i što sam još tada predvidio njegov uspjeh, ponoviću to što tada napisah i što se objavi.

         Dakle, o  MIODRAGU ĐURIĆU DADU  tada zapisah i napisah:

         „Na mansardi jedne višespratne kuće u Beogradu, u tijesnom i nimalo za stanovanje pogodnom kutku, nalazi se atelje ovog bez sumnje najtalentovanijeg mladog  crnogorskog slikara. On sada ima  dvadeset i jednu godinu, a student je četvrte godine Akademije za likovnu umjetnost u Beogradu. Smatraju ga među najtalentovanijim studentima na Akademiji. To je potvrdio i engleski vajar Henri Mur, koji je bio oduševljen Dadovim radovima za vrijeme posjete Akademiji.

        Dado ne pamti kad je počeo da slika. Još kao učenika Umjetničke škole u Herceg Novom, privlačili su ga i oduševljavali Pikasovi radovi. Sada:

–  Skoro najviše volim da studiram stare flamanske, italijanske i njemačke majstore, koji me privlače zbog savršenog mira i čistote slikarskog jezika.

        Dado ima puno radova i ako radi polako; pokazao mi je sliku na kojoj je svakodnevno radio devet mjeseci. Na pitanje da li priprema skoro izložbu, odgovorio je skromno i kratko: „Još je rano! Kroz dvije godine.“

        Svi njegovi radovi imaju u sebi puno svježine, snage i svaka sadrži crnogorskog krasa i mediterana. U tim slikama je izvanredno osjećanje slikarske poezije. Najbolji radovi su mu: „Raspeće“, „Čin“ i posljednja slika na kojoj još radi „Dječaci koji jedu ribu“.

       No, želja ovih redaka nije bila da saopštim ovaj davno objavljeni prilog, koliko da o ovom danas poznatom umjetniku i našem sugrađaninu doznamo neke pojedinosti koje, vjerovatno, neće zabilježiti istoričari umjetnosti koji se bave analizom njegovog stvaralaštva. Dakle, da zabilježimo ono što čusmo jedne ovozimske noći u „KUĆI BEZ VIKE“, kako svoj dom naziva njegov mirni i dobri otac Ranko Đurić.

        Zbog prostornog ograničenja u listu, izuzećemo iz razgovora pitanja i onako, spontano, kako se odvijao razgovor, kroz priču ovog starog Cetinjanina, punog tišine i duha, iznijeti ono što nam ispriča o sinu i porodici:

      – Nadimak  Dado mu dade majka, onako iz milošte dok bješe mali. Jednom i on reče da mu je to najljepše umjetničko ime koje mu je neko mogao dati.  Dado, Dado… i tako je to osrtalo malome. I ja da mi je neko rekao Miodrag ne bih znao da se o njemu radi.

         Eto, došlo mu je da slika onako prirodno. Svi smo mi u kući dobro slikali. I stariji mi sin Božidar je slikar i sad živi u Zadru. Ja ne znam, ali kako čujem i čitam i on je dobar slikar. Pa i ćerke dobro slikaju. I ja sam dobro crtao, pa se sjećam kad je Dado bio mali ja sam mu crtao, jer je volio sam crtanje. Ja sam mu crtao prirodu i ptice razne, a najviše patke i guske i ponekad likove ljudi, onih koje je on srijetao ulicom. On je to stalno gledao, no ja tada nijesam imao kad da to mnogo radim i zadovoljim njegovu radoznalost, jer su me više okupirale kafane, pjesma i društvo. To je bilo divno društvo i danas pričaju naše dosjetke kao dobre cetinjske duhovitosti, a tada niko nije vodio o tome računa,to je bilo sve spontano, jer to su bili naši svakodnevni razgovori, a usvemu su dominirali zanatlije, koji su, ujedno,bili i glavna inteligencija u pravom smislu te riječi. Oni su bili nerazdvojno društvo profesora i drugih kulturnih radnika. Tako je Pjevačko društvo bilo sastavljeno samo od radnika, Diletantsko pozorište i Tamburaški zbor, isto tako. I, eto, tako, tada je bilo drukčije! Znam da su mi dolazili uveče u radnju da kupe ili pozajme mašnu, jer u hotel niko nije ulazio bez pristojnog odijela i mašne.

        A ono crtanje, mislim, došlo nam je po ujaku po majci Pavlu Peroviću, sinu Gliga Perovića, Gliga Vuleva, koji bješe za vrijeme Knjaza  trgovac u Skadru. O tome piše i Ljubo Nenadović. I poslije smrti Gligove, majka pokupi djecu i s njima u Podgoricu, a Pavle koji je divno crtao, razbolje se umno u mladosti i relativno mlad umrije. Bila je koliko se sjećam, ostala od njega jedna ikona i nalazila se kod majke Bana Bastaća, moje pokojne sestre Julke. Mora da Bane zna za tu ikonu. I tako svi poslije dobro crtasmo. I ja, i brat mi najstariji pokojni Krsto, i pokojni Stevan isto, i Labud, i tako svi. A, moglo mu je doći i po ujčevini, jer ujak mu je naš poznati slikar Mirko Vujačić.

        A Dado, mada ga ti bolje znaš no ja, ali da ti ispričam samo jedan detalj. To skoro izgleda nevjerovatno, jer znaš koliko ste voljeli praćke. Ali, tako jednoga dana u ovoj avliji, a bješe dobro mali, uhvatio je jednog tića, koji je ispao iz gnijezda. Trpao mu je u kljun da jede, ali gdje ćeš tolikom stvoru na silu. I tako mu odjednom tić sa ruke poleće. Kažem pokojnoj ženi, njegovoj majci, da će bit muke i plača, kad mi pogledaj a on radostan – srećan što tić leti. E, bogami milo mi je što je onaj tić poletio iz njegove ruke! A onda, sva moja djeca su bila blagorodna. Nikad me nijesu oslovila ni sa tata, već samo sa Rankoć. Prosto su mi tepali, kao ja njima, i eto i danas je tako. A dobro si potrefio, kad je Tanja bila mala, onako ka tić, bio je lud za njom. A i ja nikad nijesam imao razloga da se na njih naljutim. Uvijek u kući lijepo, jednom riječju kuća bez vike.

        Stalno je prelistavao neke atlase iz biologije, jer mu majka bješe profesor biologije. Eto, taj biljni i životinjski svijet i njegovo gledanje,bješe mu djetinjstvo. I tako pođe u umjetničku školu u Herceg Novom, pa odatle u Beograd i bješe mi žao što mu ne mogu ništa pomoći. Kako je tamo živio to on zna, a i ti kao njegov drug. Znam samo da je bio u jednom potkrovlju, kod neke „tetke“, kako mi zboraše.

        Sad sam dobio pismo od ćerke Mace iz Pariza. Piše mi da ide za Ameriku. Čini mi se da reče da ima izložbu u Vašingtonu. Ali, mene najviše obraduje kad čujem da su svi dobro i zdravo i da su svoji ljudi, a siguran sam da će on uvijek u životu uspjeti, jer je takav i to zaslužuje.

        A što se tiče njegovih radova u kući ovdje, toga je malo. Neke crteže koje je radio kad je prošle godine bio ovdje, čuva mi žena Jela, no ona danas nije doma, i, inače, ona o tome vodi računa sad najviše. Ima i nekolike slike, koje je davno slikao. Eto ova, koju mu ja krstih „Mis kapital“, a što mu se svidjelo, čini mi se da je iz 1955. ili 1956. godine. Poslije joj izmijenih naziv, pa mu se i to sviđe, jer rekoh najmlađoj ćerci, Kaduši: „Donesi onu „Posrulju“.

        Samo, on mnogo radi. Eto, piše mi Maca, digne se ponoći i premaže sve što je bio uradio, pa ponovo. I tako stalno. A za čitanje nema vremena. On samo crta li crta.

        Ono što smo čuli u kući bez vike od slikarevog oca je za mnogo opširniji  prilog, jer Ranko Đurić nam je pričao o starim Cetinjanima,o lovačkim zgodama i nezgodama, o svojim drugovima, o Cetinju i njegovom životu iz prošlog vremena, o ljudima koji nikad u svom vijeku nijesu popili lijek, pa ni najobičniji aspirin, među koje spada i on, i vječito se prdržavali one Tošove: „Ako ćeš da kucaš, kucaj radi sebe, a zbog mene  nemoraš“, kad se obratio srcu sopstvenom, i na kraju o želji da „svane“ dan i da se ponovo sjedne ispred bifea lovaca uz miris cetinjskih lipa.

 LUKA LAGATOR

Lagator, karikaturista i slikar, ovogodišnji je laureat nagrade i priznanja na međunarodnim izložbama u 2008. i 2009. godini, među kojima je i prestižno priznanje „Red men” u Pekingu.

– Lagator, sa 3.500 karikatura i tri knjige posvećene njima i učešćem na brojnim festivalima, pokazao je da karikatura, pored estetskog, objedinjuje političko, socijalno i angažovano društveno ponašanje – kazala je Šundić.

– Njegove karikature pretenduju na trajnost. One su aktuelan odgovor ili komentar na negativne pojave u vremenu i društvu u kojem živimo, i to je sve prevučeno ironičnom percepcijom koja ide do sarkazma, ako ne i do groteske. On na humorističan način oslikava mjesto i vrijeme u kojem živimo – navela je gospođa Šundić.

LUKA LAGATOR – KANDIDATURA ZA 13 – JULSKU NAGRADU

UDRUŽENJE KARIKATURISTA CRNE GORE

Podgorica, 20.04 2010. godine.

MINISTARSTVO KULTURE, SPORTA I MEDIJA

Žiriju za dodjelu Trinaestojulske nagrade

PODGORICA

Predmet:  Predlog za dodjelu Trinaestojulske nagrade Luki Lagatoru.

Povodom ovogodišnjeg konkursa za dodjelu Trinaestojulske nagrade, Udruženje karikaturista Crne Gore imenuje svog istaknutog člana i prvog predsjednika Udruženja, gospodina LUKU LAGATORA, kao kandidata i predlaže da mu se to veliko priznanje i dodijeli.

 Naš konkretan predlog je da mu se nagrada dodijeli za izuzetne uspjehe koje je postigao u posljednje dvije godine, čime se u potpunosti zadovoljava jedan od uslova Konkursa;

a) U ovom periodu Lagator je osvojio 15 (petnaest) nagrada za karikaturu u medjunarodnoj konkurenciji, medju kojima laskavu titulu «RED MAN» u Pekingu, jedinstvenu nagradu koju dodjeljuje internacionalni žiri jednom autoru za doprinos svjetskoj karikaturi i drugu nagradu na najstarijem svjetskom festivalu humorističke grafike u Marostici – Italija.

b) Ovim nagradama predhodila je publikacija njegove knjige nagradjenih i selektovanih radova na brojnim internacionalnim smotrama karikature u izdanju «Pobjede»-Podgorica, koja je na sajmu knjiga u Novom Sadu dobila dvije nagrade.

c)  U ovom periodu Lagator je (zajedno sa Drljevićem), po pozivu imao 6 (šest) samostalnih izložbi karikature, i to u: Zagrebu, Rijeci, Splitu, Herceg Novom, Baru i Beogradu, a bio je selektovan od strane medjunarodnih stručnih žirija i zastupljen u katalozima na 44 zajedničke izložbe sa najvećim imenima svjetske karikature.

U obrazloženju i prilozima dati su detaljniji opisi ovih kratkih navoda koje smo istakli u konkretnom predlogu.

 Obrazloženje:

Povod za pokretanje inicijative da se ovo veliko državno priznanje dodijeli našem istaknutom članu i poznatom umjetniku, svjetskih razmjera, je mnogostruk. Prije svega, Luka Lagator je kompletan umjetnik, svjetski poznat i priznat. On se, osim karikaturom, veoma uspješno bavi i slikarstvom, stripom, a napravio je i nekoliko kratkih umjetničkih filmova i performansa iz oblasti svog likovnog pogleda na svijet. Njegov likovni opus čine: preko 1.500 slika, blizu 5.000 objavljenih karikatura, a imao je dvadeset jednu samostalnu izložbu slika u zemlji i inostranstvu i šesnaest samostalnih izložbi karikatura. Radi se o jednoj kompletnoj ličnosti i vrhunskom čovjeku.

Ne treba puno pričati o Lukinim uspjesima i priznanjima kojih je veliki broj. To je široj javnosti dobro poznato. Nema značajnijeg svjetskog festivala, salona ili konkursa karikature na kojima Lagator nije bio selektovan, a na velikom broju njih je osvajao i nagrade. U periodu od 1983. do kraja 2009. godine, učestvovao je i bio selektovan za izložbu i katalog, na 379 raznih intrnacionalnih i domaćih smotri karikature. Za karikaturu je do sada osvojio 57 nagrada, od čega 49 od medjunarodnog značaja. Jedan je od najzapaženijih autora u oblasti karikature na svijetu.

On je, kroz svoj rad na polju karikature, pronio slavu svoje države i afirmisao crnogorsku umjetnost u svijetu, kao malo koji Crnogorac.

Njegovi radovi se danas nalaze u najznačajnijim muzejima karikature u svijetu. Slike su mu takodje po raznim galerijama i zbirkama, a imao je zapažene samostalne izložbe slika u inostranstvu. Takodje, aktivni je učesnik mnogobrojnih slikarskih kolonija kod nas i u Evropi.

Luka je, svojim karikaturama, bio zastupljen u svim dnevnim listovima u bivšoj Jugoslaviji, a u «Pobjedi», svoje radove, objavljuje skoro pola vijeka. Dobitnik je «ZLATNOG PJERA» – najvećeg priznanja za novinsku karikaturu na prostorima bivše nam države. Od strane medjunarodnog žirija u Pekingu, sredinom 2008. godine, Luka Lagator je  imenovan i proglašen laskavom titulom «RED MAN», što predstavlja najveće svjetsko priznanje za uspjehe na polju karikature. Dobitnik je i prestižne nagrade «KLASOVO MAJSTORSKO PERO» koja nosi naziv po čuvenom i  proslavljenom karikaturisti Aleksandru Klasu.

Gotovo pola vijeka ovaj čovjek se intezivno bavi umjetnošću, afirmiše Crnu Goru svuda po svijetu i mislimo da, uz dužno poštovanje prema drugim velikim umjetnicima, ipak, On zaslužuje, daleko ispred svih, ovogodišnju nagradu. Crna Gora mu to duguje!

*******************

U posljednje dvije godine, što je i bio neposredan povod za ovaj naš predlog ( i uslov da se zadovolji jedan od zahtjeva konkursa ),  Luka Lagator je imao izuzetne uspjehe na polju karikature. Prije svega, na samom početku ovog perioda, iz Pekinga je stiglo veliko medjunarodno priznanje « RED MAN «, kada je na drugom internacionalnom takmičenju karikaturista, žiri sastavljen od stručnjaka iz raznih zemalja, Lagatoru dodijelio ovo najveće priznanje za njegov dugogodišnji doprinos svjetskoj karikaturi, kako stoji u obrazloženju. Ovo priznanje daje se povremeno samo jednom autoru i za sada Lagator je jedini dobitnik ove laskave titule.

 Početkom 2009. godine, osvojio je drugu nagradu na najstarijem  aktivnom festivalu humorističke grafike u svijetu, koji se već 42 godine održava u italijanskom gradiću Marostica, blizu Vićence, a krajem iste godine, prvu nagradu za kratki strip na medjunarodnom festivalu u bugarskom gradu Ruse.

 U posljednje dvije godine (odnosno od sredine 2008. godine, do sada ), Lagator je osvojio 15 nagrada za karikaturu i to sve u medjunarodnoj konkurenciji.

Nagrade osvojene u posljednje dvije godine:

2008 – «RED MAN PRIZE», International cartoon competition, Beijing (Peking), Kina – posebno priznanje.

2008 – Honorable Mention – 4-th International cartoon contest, Damaskus, Syria.

2008 – Special prize Festiwal Satyry Europejskiej KOZIOLKI, Poznan, Poland.

2008 – Special prize of Istambul Gdeater Municipality (Medjunarodni festival karikature «NASREDIN HODŽA» Istanbul, Turska.

2008. – Menzione Speciale della giuria HUMOUR A GALLARATE, «Il fuoco»,International cartoon Contest, Gallarate, Italia.

2008 – Diploma za karikaturu, 17. Medjunarodni festival humora i satire «ZLATNA KACIGA», Kruševac, Srbija.

2009 – Premio Internazionale – Umoristi a Marostica, Settore strip,Marostica, Italia

2009 – Special prize in the 5th International cartoon contest,Syria, Damascus.

2009 – Specijalna nagrada, Veliki jugoslovenski konkurs za karikaturu «Risto Pejatović», Pljevlja.

2009 – Award « The best Cartoon» in the 18th International Cartoon Contest DICACO – Dajejeon,Korea.

2009 – Special prize «The exelant Work»,International cartoon Contest, Guanxi city, Kina.

2009 – Honory diplom, Fourth Internatiobal biennal Masters of Caricature, Plovdiv, Bugarska.

2009 – Spezial prize, International cartoon contest, Bursa, Turska(Novac,trofej i certifikat – još nijesu pristigli).

2009 – Prva nagrada za kratki strip na Medjunarodnom festivalu karikature, Ruse, Bugarska.

2009 – Specijalna nagrada na Medjunarodnom takmičenju karikaturista, Braila, Rumunija.

2008 – Nagrada Prijestonice Cetinje –  «IVAN CRNOJEVIĆ»

(U prilogu je dat foto prikaz nagradjenih radova i osvojenih trofeja).

Ovim uspjesima predhodilo je objavljivanje knjige Lagatorovih nagradjenih i selektovanih radova u izdanju «Pobjede», Podgorica. Nakon više od četrdeset godina saradnje i nekoliko hiljada objavljenih radova, medju kojima se posebno ističu dvije serije kratkih stripova (kajiševa) «S – LIČNO» i «NEKA ČOČE», dnevni list «Pobjeda» se na najbolji način odužila svom neumornom saradniku, objavivši veliki broj njegovih radova koji su nagradjeni ili bili selektovani na raznim manifestacijama karikature kod nas i u svijetu. Na sajmu knjiga u Novom Sadu 2008. godine, «Pobjeda» je za ovu knjigu dobila dvije nagrade i to za koncepciju i za dizajn. Ovo je prva knjiga ovakvog tipa koja je objavljena u Crnoj Gori, pa je ističemo kao uspjeh vrijedan pažnje, koji valja cijeniti prilikom vrednovanja uspjeha našeg kandidata u posljednje dvije godine. Knjiga je «otišla» na mnoge značajne adrese po svijetu (muzeje karikature, poznate festivale, značajne pojedince…), pa je i to poseban doprinos afirmaciji crnogorske karikature i kulture uopšte.

( Knjiga – u prilogu ).

U posljednje dvije godine, Luka Lagator je zajedno sa Darkom Drljevićem, imao samostalne izložbe karikature, po pozivu Udruge Crnogoraca u Hrvatskoj i to: U Zagrebu, Splitu i na Rijeci, kao i izložbe u okviru «GITAR –  FEST-a» u galeriji «Spinaker» u Herceg Novom i  na poziv velikog medjunarodnog «GUITAR VISUAL ART-a» u Galeriji Kulturnog centra u Beogradu.

I Prijestonica Cetinje, odužila se 2008. godine, svom sugradjaninu Luki Lagatoru, za njegove uspjehe i doprinos afirmaciji crnogorske kulture, dodjelivši mu najveće priznanje koje nosi ime osnivača Cetinja – nagradu «IVAN CRNOJEVIĆ».

Imajući u vidu ovo i sve što je Luka Lagator do sada ostvario u karikaturi i svom umjetničkom radu uopšte, a cijeneći činjenicu da je on u crnogorskoj kulturi prisutan više od 45 godina, ne djelujući lokalno, već potvrdjujući i afirmišući sebe i sredinu iz koje dolazi na svim meridijanima, smatramo da ga priznanje, kao što je  Trinaestojulska nagrada, ne bi smjelo mimoići.

*****************

 

LUKA LAGATOR je rodjen 08. decembra 1945. godine na Cetinju. Na Cetinju je završio gimnaziju, a Ekonomski fakultet u Titogradu 1969. godine. Bez obzira na formalno obrazovanje, čitav život je posvetio likovnoj umjetnosti – slikarstvu i karikaturi. Još u predškolskom uzrastu ispoljio je svoj dar za crtanje, čitavu mladost posvetio crtanju i slikanju, a u svojoj dvadesetoj, kada je prvi put javno izložio jedan svoj rad, konačno se opredijelio za slikarstvo. Likovno se samostalno obrazovao, kao i učešćem i radom na mnogobrojnim likovnim kolonijama u zemlji i u inostranstu, te radom i studijskim boravcima u mnogim zemljama Evrope. Kao student na fakultetu u Titogradu, imao je svoju prvu samostalnu izložbu slika, kada je izložio 25 ulja na platnu.

 Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne gore od 1978. godine, a Udruženja karikaturista Crne Gore od 1996. godine.

Do sada je imao 21 samostalnu izložbu slika u zemlji i u inostranstvu i 16 samostalnih izložbi karikature. Učestvovao je na preko 200 zajedničkih izložbi slika i 379 zajedničkih izložbi karikature širom svijeta. Snimio je dva kratka umjetnička filma : «Sizifov put» i «Sizifov trud», koje koristi kao dio svojih performansa. U okviru «Budva – grad teatar 1997», izveo je performans u kome je, nakon emitovanja filma, poput Sizifa, krenuo sa 0 metara iz Budve i gurao i nosio svoj kamen 55 kilometara, sve do vrha Lovćena na 1749 metara nadmorske visine.

Autor je prve knjige stripa u Crnoj Gori-«S-LIČNO», a objavio je još dvije knjige-«YU RJEŠENJE» i  knjigu nagradjenih i selektovanih radova u izdanju «Pobjede». U raznil listovima i časopisima, u zemlji i inostranstvu, objavio je blizu 5.000 karikatura, a ilustrovao je i brojne knjige.

Od strane specijalizovanog časopisa za karikaturu «Kart», koji je izlazio u Zemunu, dva puta je proglašavan za KARIKATURISTU GODINE u Jugoslaviji. Lagator je osvojio i dobio veliki broj nagrada i priznanja, medju kojima se posebno ističu: «RED MAN»,Peking, «ZLATNI PJER»,Beograd i «KLASOVO MAJSTORSKO PERO,Kruševac. Do 2010. godine dobio je  ukupno 62 nagrade i priznanja, od kojih 49 u internacionalnoj konkurenciji.

U svom likovnom radu, Lagator je do sada prolazio, i još prolazi, kroz tri svoje faze:»ČOVJEK U PROSTORU», «NARUŠAVANJE PROSTORA» i «SIZIFOV PUT». Iako se neki elementi iz prve dvije faze još provlače kroz njegova platna, on je sav, već dugo godina, u  fazi gdje se «u težnji da likovnim sredstvima uspostavi red u kosmičkom haosu, izazvanom ljudskom nebrigiom, oslanja na teoriju apsurda». A sam, svoj filosofsko- egzistencijalni stav definiše:…» analizirajući sopstveno vrijeme, pred mojim očima ogoljena je istina, pa sam postao svjestan «metafizičke sreće» i fenomena apsurda».

Takav odnos nastavlja i u karikaturi, po čemu rano postaje prepoznatljiv. Komentarišući njegove karikature, istoričar umjetnosti Ljiljana Zeković ističe: «U kontaktu sa njegovim karikaturama, kod posmatrača se animira čitav kaleidoskop različitih osjećanja: tuga, rezignacija, sumnja, nespokoj, ali i radost, optimizam, dakle čitava lepeza ljudskih osjećanja. Na kraju ostaje onaj unutrašnji osmijeh, a gdje se on pojavi caruje ljudski duh koji zapravo pokreće Luku Lagatora da svojom duhovitošću, inteligencijom i nadarenošću, osvaja našu pažnju i postiže uspjehe širom planete».

( Prilog – likovni prikazi )

SAMOSTALNE IZLOŽBE SLIKA:

1968. Sala Ekonomskog fakulteta, Titograd.

1970. Izložbeni paviljon»Plavi dvorac», Cetinje.

1973. Izložbeni paviljon»Plavi dvorac, Cetinje.

1975. Galerija «Dom trezvenosti», Ivangrad.

1978. Galerija «S» Gaggenau, Njemačka.

1979. Galerija «Rathaus», Calw, Njemačka.

1980. Galerija  KIC  SFR Jugoslavije, Minhen, Njemačka.

1980. Galerija  KIC  SFR Jugoslavija, Sttutgart.

1882. Galerija Kulturnog centra, Beograd.

1985. Galerija Cite International des Arts, Paris, Francuska.

1985. Galerija «Veliša Leković, Bar.

1986. Moderna galerija, itograd.

1991. Izložbeni paviljon ULUCG, Titograd.

1994. Galerija «MOST», Podgorica

1995. Galerija «Josip – Bepo Benković», Herceg Novi.

1995. «Plavi dvorac»,Retrospektiva povodom 30 godina rada, Cetinje.

1996. Galerija Opšte bolnice , Nikšić.

1996. Galerija Muzeja Vojvodine, Novi Sad.

1997. «Budva – Grad teatar» Film i performans»Sizifov put»,Budva-Lovćen.

1999.Centar savremene umjetnosti Crne Gore,Dvorac Petrovića, Podgprica.

2003. Galerija «Veliša Leković», Bar.

SAMOSTALNE IZLOŽBE KARIKATURE:

1984. Zgrada bivšeg Engleskog poslanstva, Cetinje.

1991. «Plavi dvorac», Cetinje

1995. Kraljevsko pozorište «Zetski dom», Cetinje.

1998. Zgrada bivšeg Francuskog poslanstva, Cetinje.

1999. Galerija «MOST», Podgorica

1999. Galerija Ljetnjikovac Buća, Tivat.

2000. Galerija u domu «France Prešern»,Kranj, Slovenija.

2001. Dani humora i satire»Dom vojske»,Pljevlja.

2003. Bašta hotela «Gostilje», Danilovgrad.

2005. «Plavi dvorac», Cetinje.

2007. Gradska Galerija, Pula, Hrvatska.

2007 Galerija «Montenegrina»,Crnogorski dom, Zagreb.

2008.Galerija Muzej grada Rijeka, Rijeka, Hrvatska.

2009 Art galerija, Split, Hrvatska.

2009.Galerija «Spinaker»,Herceg Novi.

2010.Dvorana Kulturnog centra (Guitar visual art),Beograd.

NAGRADE I PRIZNANJA:

1972. Druga nagrada za slikarstvo na izložbi mladih u Kragujevcu.

1980. Otkupna nagrada na šestom likovnom salonu u Doboju.

1980 Orden Rada sa srebrnim vijencem.

1999.Trinaestonovembarska nagrada grada Cetinja.

2008. Nagrada Prijestonice Cetinje «IVAN CRNOJEVIĆ»

 Nagrade za karikaturu:

1984. Druga nagrada(prva nije dodijeljena) na Prvom jugoslovenskom konkursu «Živko Djurović», Titograd.

1997. Specijalna nagrada na Drugom medjunarodnom salonu karikature, Zemun.

1997.Specijalna nagrada na Četvrtom Jugoslovenskom konkursu «Risto Pejatović», Pljevlja.

1997. Specijalna nagrada na Internacionalnom festivalu karikature, Seul, Koreja.

1977. Druga nagrada «Srebrna borovnica»,Festival Eko-karikature, Kopaonik.

1998. Prva nagrada «ZLATNI PJER 98», Beograd.

1998. Druga nagrada «Srebrna borovnica, Festival Eko-karikature, Kopaonik.

1998. Specijalna nagrada na 10.Internacionalnom festivalu, Hokaido, Japan.

1998. Specijalna nagrada na konkursu «Zlatni muflon», Nikozija, Kipar.

1999. Prva nagrada na 10.Medjunarodnom salonu antiratne karikature,Kragujevac

2000. Specijalna nagrada na Internacionalnom festivalu karikature, Torino, Italija.

2001. Prva nagrada na izložbi  Dani humora i satire 2001, Danilovgrad.

2001. Specijalna nagrada za strip na internacionalnom festivalu,Marostika, Italija.

2002. Prva nagrada na medjunarodnoj izložbi na temu «Dunav», Beograd.

2002. Druga nagrada na izložbi Dani humora i satire 2002. danilovgrad.

2002. Grand Pri na 9. Jugosl.komkursu «Risto Pejatović»,Pljevlja.

2002. Specijalna nagrada»Royal color»na medjunarodnom salonu karikat. Zemun.

2002. Specijalna nagrada na 7, medjunarodnoj izložbi karikature, Zagreb.

2002. Specijalna nagrada na internacionalnom fest.karikature, Daejeon, Koreja-

2002. Specijalna nagrada «AYDIN DOGAN»Internacionalni festiv.Ankara, Turska.

2002.Specijalna nagrada japanskog dnevnika»THE YOMIURI SHIMBUN, Tokio, Japan.

2003. Specijalna nagrada na 4. Internacionalnom festivalu Alanya, Tirska.

2003. Specijalna nagrada na 2. Internacionalnom konkursu, Šangaj, Kina.

2003. Specijalna nagrada na Internacionalnom festivalu karikature,Daejeon,Koreja.

2004. Specijalna nagrada na 6, Bijenalu»Humor i vino»,JONZAC, Francuska.

2004. Bronzana medalja na medjunarodnom festivalu karikature»Zlatni osmeh», Beograd.

2004. Grabd prix na Internacionalnom festivalu karikature Alanya, Turska.

2004. Specijalna nagrada na Internacionalnom festivalu , Kalarasi, Rumunija.

2004. Specijalna nagrada na Internacionalnom konkursu, Deva, Rumunija.

2004. Specijalna nagrada na Internacionalnom konkursu »Fruits», Truiden,Belgija.

2005. Specijalna nagrada na Internacionalnom konkursu «POST»,Sofija, Bugarska.

2005. Specijalna nagrada na Internac festivalu,HIDERABAD-Utrapradeš, Indija.

2005. Nagrada:»Karikaturista godine» Dani humora i satire, Danilovgrad.

2006. Specijalna nagrada za strip na Internac. Festiv.karik.Marostika, Italija.

2006. Specijalna nagrada na 4.Internacionalnom festivalu, Nanking, Kina.

2006. Posebno priznanje «KLASOVO MAJSTORSKO PERO»,Kruševac,Srbija.

2006. Specijalna nagrada na 14.»Humorfest-u», Folinjo, Italija.

2006. Specijalna nagrada na prvom internac.festivalu karik. Priština, Kosovo.

2007. Specijalna nagrada,Master cup International-Bienale, Peking, Kina.

2007. Nagrada»Sheval Blanc» na Prvom Internac.festiv.karik.Avinjon, Erancuska.

2008. Druga nagradana Medjunarodnom festivalu, Marostika, Italija.

2008. «RED MAN» Posebno priznanje medjunarodnog žirija, Peking, Kina.

2008. Specijalna nagrada na Internacionalnom festivalu, Damask, Sirija.

2008. Druga nagrada,»Dong A.L.G» Digital Intern.festiv., Seul.Koreja.

2008. Specijalna nagrada na Festivalu Evropske satire»Billygoats»Poznanj,Polska.

2008. Nagrada «Gdeater Municipality of Instambul», na medjumarodnom festivalu»Nasredin Hodža», Istanbul, Turska.

2008. Spšecijalna nagrada na medjunarodnom festivalu, Gallarate, Italija.

2008. Specijalna nagrada na medjunarod.festiv.»Zlatna kaciga»,Kruševac.

2009. Druga nagrada za kratki strip na  Internac. Festivalu. Marostika, Italija.

2009. Specijalna nagrada na medjunarodnom festivalu karik. Damask, Sirija.

2009. Specijalna nagrada na konkursu «Risto Pejatović», Pljevlja.

2009. Nagrada «The best Cartoon», na Internac. Fest.»DICACO» Deajeon, Koreja.

2009. Nagrada «The Exelant Work», na Internac. Fest. Guangxi , Kina.

2009. Specijalna nagrada na medjunar.festivalu karikature, Plovdiv, Bugarska.

2009. Specijalna nagrada na mrdjunarodnom festivalu, Bursa, Turska.

2009. Prva nagrada za strim na medjunarodnom festivalu, Ruse, Bugarska.

2009. Specijalna nagrada na medjunarodnom festivalu karikat, Braila, Rumunija.

Luka Lagator živi i radi na Cetinju.

 Podgorica, 20. 04 2010. godine,                

 Predsjednik U Ka C G

 Darko Drljević