Cetinje :: Moj grad

O razvojnim planovima prijestonice, Milo Đukanović

Posted on 06. Feb, 2010 by Vesko Pejović in Budućnost Cetinja, Pravci razvoja

O RAZVOJNIM PLANOVIMA PRIJESTONICE, MILO ĐUKANOVIĆ- PREDSJEDNIK DPS I PREMIJER CRNE GORE

U naredne tri godine biće uloženo 20 miliona eura

           Na Cetinju smo obavili dosta značajnih poslova, a glavninu uprkos okolnosti da je dobar dio mandata dosadašnje vlasti obilježila globalna ekonomska kriza, sa svim posljedicama koje su bile neminovne i po budžet države i po budžet prijestonice, kazao je sinoć na Cetinju, specijalno za “Pobjedu”, predsjednik Demokratske partije socijalista i premijer Crne Gore Milo Đukanović. Ipak, ostalo je još dosta stvari koje treba dovršiti, a svjestan sam da je nestrpljenje ljudi na Cetinju, kao i u Crnoj Gori, možda i opravdano. Ni u kom slučaju ne želimo, niti kao Vlada, niti kao vladajuća partija, da tu činjenicu na bilo koji način zanemarujemo ili je stavimo u drugi plan. U obavezi smo da još predanije radimo, kako bismo opravdali povjerenje koje nam u čitavom nizu izbornih ciklusa građani poklanjaju.

Koji su to ključni razvojni projekti?

– Mislim da moramo nastaviti redizajniranje razvojnog koncepta prijestonice kao duhovnog i kulturnog centra savremene Crne Gore, države 21. vijeka. Bez obzira na sjaj istorije, ne smijemo se previše predavati istorijskim sjećanjima i stalno, bez novih iskoraka, potencirati zasluge zbog sjajne prošlosti. Cetinje je nesporno grad sjajne istorije, duhovna i istorijska prijestonica Crne Gore, ali cilj je da ono bude istinski crnogorski centar 21. vijeka i ono najsjajnije po čemu će se Crna Gora prepoznavati na evropskoj mapi u narednom periodu.

Da to nijesu samo političke i predizborne parole, svjedoče i konkretno uobličeni projekti koje je Vlada koncipirala. Podsjetiću da smo u maju prošle godine usvojili važan dokument – Master plan istorijskog jezgra Cetinja – koji je dobio podršku i kod relevantnih međunarodnih institucija (UNESKO i Savjet Evrope). Na stolu je i operativni plan duhovnog i kulturnog razvoja Cetinja 2010 – 2013.godine, a međaši su stogodišnjica proglašenja Crne Gore kraljevinom i dvijestota godišnjica Njegoševog rođenja. Taj period neće biti ispunjen samo značajnim manifestacijama nego i konkretnim graditeljskim poduhvatima koji će jednako biti usredsrijeđeni na zaštitu i valorizovanje kulturnog i istorijskog nasljeđa Cetinja, ali i na gradnju novih značajnih objekata i institucija koje će predstavljati veoma dobru osnovu za razvoj Cetinja kao duhovnog i kulturnog centra Crne Gore.

Veoma ozbiljno ćemo prići cijelom poslu i uskoro će biti i formalno konstituisano koordinaciono tijelo, na čijem ću čelu biti, kao predsjednik Vlade. Još tokom prošle i početkom ove godine predano smo radili i na utvrđivanju realno održivog budžeta za projektovane investicije.

Radi li se o dvadesetak miliona eura, o čemu se proteklih dana govori u javnosti?

– Da. Toliko koštaju projekti koje kanimo realizovati tokom naredne tri godine i siguran sam da se radi o veoma realističnom razvojnom konceptu čije se ostvarenje neće i ne može dovesti u pitanje.

I lično ću biti veoma posvećen tom poslu.

Znači li to da je konačno završena priča o eventualnoj reindustrijalizaciji, odnosno o “oživljavanju” “Oboda” i još nekih bivših industrijskih giganata?

– Vrijeme socrealističkog koncepta napadne industrijalizacije Crne Gore, pa i Cetinja, definitivno je ostalo iza nas. Kada o tome govorim, naravno, ne mislim da je i u takvom konceptu sve bilo loše. Jasno je da je proces industrijalizacije u jednom periodu bio neminovan i da su to naši prethodnici radili sa najboljim namjerama. Zato i kažem da je zabludu stvarao ideološki okvir koji je računao na tržište od 22 miliona stanovnika, pa su time i industrijski kapaciteti u Crnoj Gori zastajali na veoma niskom nivou prerade, računajući da će se dorada odvijati unutar zatvorenog jugoslovenskog industrijskog kruga.

Kada smo se suočili sa raspadom Jugoslavije, finalni proizvod u aluminijumu ostao je ingot, u Željezari takođe proizvodi jako niskog nivoa prerade, u nekim drugim industrijskim gigantima poput “Oboda” ili “Radoja Dakića”, nije se na pravi način razumjelo kakve sve posljedice donosi drastično smanjenje tržišta i šta znači izloženost surovoj tržišnoj utakmici i konkurenciji, pa se nijesu blagovremeno zauzele neophodne pozicije tokom procesa otvorenih na evropskom tržištu.

Zbog svega toga, i pomenuta i još neka preduzeća izgubila su tržišnu perspektivu. Baviti se njihovom reanimacijom značilo bi sijanje iluzija i to nije niti može biti ideja – vodilja Vlade na čijem sam čelu.

Smatramo, naime, da treba staviti tačku na nešto što je izgubilo tržišnu perspektivu, ali uz neophodan nivo socijalne senzibilnosti. Nju smo pokazali i u slučaju “Oboda”, i u slučaju “Dakića”, a sličan odnos imamo i kada je u pitanju restrukturiranje KAP-a i Željezare, kako bi se optimizovala zaposlenost u pomenutim preduzećima, a samim tim sačuvala i njihova tržišna perspektiva.

Kroz socijalne programe i druge podsticajne mjere i projekte treba, međutim, ponuditi ljudima šansu da zasnuju nove biznise, bez obzira u kojoj djelatnosti. Naravno, realna komparativna prednost Crne Gore je u turizmu i uslugama, a sličnim resursima raspolaže i Cetinje. Pored već djelimično valorizovanih, prijestonica može ponuditi još mnoštvo sadržaja koji bi bili atraktivni za sve zahtjevnije i platežno moćnije turiste koji posjećuju Crnu Goru i njenu prijestonicu.

Zatvaraju li se time vrata nekom novom ciklusu razvoja industrije?

– Ne, naravno. Ni jednoj preduzetničkoj inicijativi ova Vlada ne zatvara vrata, pa ni industriji. Ono što treba definitivno zaboraviti jeste mogućnost da država ponovo formira nekakve kombinate u njenom vlasništvu, jer bi to značilo stvaranje dodatnih, ekonomskih i socijalno potpuno kontraproduktivnih iluzija. Država će, svakako, ići sa konceptom stvaranja što boljih uslova i pretpostavki za razvoj malog i srednjeg biznisa u raznim djelatnostima.

Najteža godina je prošla

– Do prošle godine mnogo toga urađeno u Crnoj Gori, pa i na Cetinju, ali ta godina nije zaustavila samo crnogorsku, nego i cjelokupnu svjetsku ekonomiju. Za razliku od nekih koji se oglašavaju ovih dana – ja sam mišljenja da je prošla bila najteža, a da će 2010. biti lakša jer je svjetska ekonomija krenula putem izlaska iz kriznog perioda.

Uvjeren sam da smo danas bliži danu kada ćemo kazati da je i Crna Gora izašla iz krize i vratiti se normalnim ekonomskim rezonima i bankarskim šemama kreditiranja konkretnih biznis-planova. To će biti izuzetan stimulans za ponovno vraćanje ekonomskog optimizma, i u Crnoj Gori i u njenoj prijestonici, kakav smo imali od 2006. do najteže 2009. godine.

R.Tomić, “Pobjeda”, o5.02.2010.